Home > Bebe > Vaspitanje i nega dece na uzrastu od 8 do 18 meseci

Vaspitanje i nega dece na uzrastu od 8 do 18 meseci

Nega dece

Kao i na uzrastu dece od rođenja do 8 meseci, i dalje je veoma bitno redovno kupati dete i sprovoditi higijenu lica, ekstremiteta i genitalija. Naročito ruke treba često prati jer se dete, zbog veće pokretljivosti i istraživanja svoje okoline, sada mnogo više prlja.

Infekcije grla i nosa u ovom uzrastu je čest zdravstveni problem, pa redovno treba voditi računa o nezi nosa, a po potrebi ukapavati i kapi. Za negu nosa neophodno je obezbediti papirne maramice i učiti dete prvim pokušajima izduvavanja nosa.

Da bismo sprečili iritiranje kože i pojavu ojeda, neophodna je redovna higijena genitalija kod dece. Postupak pravilne nege dece u uzrastu od 8 do 18 meseci sastoji se iz zapiranja, sušenja pregiba i mazanja tankim slojem dečje kreme. Pravilno sprovođenje nege zahteva i redovno presvlačenje deteta. U toku ovog perioda, pelene se već mogu zameniti sa vešom.

Uzrast od 8 do 18 meseci trebalo bi da podrazumeva i prve pokušaje osamostaljivanja dete pri obavljanju higijene. To u nekim situacijama može biti neprijatno za dete, pa se preporučuje strpljiv postupak odraslog sa detetom, uz sve veće uključivanje deteta. To se posebno odnosi na privikavanje dece na korišćenje noše. Obično u ovom uzrastu počinju da se pojavljuju velike individualne razlike u pogledu sposobnosti kontrolisanja fizioloških potreba kod dece. Upornost odraslih da dete usvoji kontrolu fizioloških potreba obično izaziva suprotne efekte. Stavljanje deteta na nošu mora biti ostvareno sa puno taktiziranja i strpljenja. Prisilan postupak, vika, grdnja i upoređivanje sa drugom „poslušnom” decom mogu dovesti do toga da se fiziološko mokrenje pretvori u neurotičnu enurezu.

Socijalno-emocionalni odnosi

U ovom uzrastu, otprilike oko 15. meseca života, deca počinju da ispoljavaju strah od odvajanja. Više o tome možete pročitati u tekstu o separacionoj anksioznosti. Takođe, počinje da se javlja i ljubomora koju, svojim ponašanjem, često podstiču odrasli. Da bismo sprečili intenziviranje ljubomore, posle sukoba nije dobro jedno dete kazniti, drugo maziti. Treba nastojati da se sukob pretvori u saradnju i prijateljstvo govoreći da se ne treba tući, čupati i sl. Problem oko ljubomore kod dece se posebno uočava kod porodica sa više dece ili ako dete krene u kolektiv.

U kolektivu su deca upućena na društvo vršnjaka jer svi koriste zajedničku sobu i igračke i objektivno se nalaze u rivalskom položaju oko pažnje vaspitača. Vaspitač treba da ih podstiče da se igraju zajedno i da pomognu jedno drugome. Na taj način se mogu preduhitriti sukobi koji se javljaju u igri. Ako sukobi nastanu zbog igračke, igračku treba dati i jednom i drugom detetu. Dešava se da dete traži igračku samo dok je ne dobije, ostavlja je, pa traži drugu. To znači da je igračka samo sredstvo da privuče pažnju na sebe, da se njime neko bavi. U tom slučaju treba pronaći igru gde će to dete biti u centru pažnje, da se ne bi osećalo zapostavljeno i usamljeno.

Igra

Funkcionalne igre koje se javljaju već u prvim mesecima života deteta imaju značajnu ulogu i u ovom periodu. Težište ovih igara je na onim funkcijama koje u ovom periodu sazrevaju. Zato se igra dece ovog uzrasta sastoji od uvežbavanja nove funkcije uspravljanja i uspravnog hodanja i sposobnosti premeštanja u prostoru hodanjem (bez pomagala ili tako što se vuku ili guraju razne naprave koje pomažu hodanje). Obično od 12. meseca života, deca počinju intenzivno da se igraju i novom sposobnošću hvatanja vrhovima prstiju uz opoziciju palca. Hvataju zrnca prašine koja lebde u vazduhu, uzimaju sitne predmete i stavljaju ih u kutije ili flašice,… Česte su i igre voljnog, namernog stavljanja predmeta na određeno mesto, voljnog ispuštanja predmeta iz ruku, bacanja na pod.

U ovom periodu, javljaju se i imitativne igre, koje su od velikog značaj u svim narednim periodima. One se javljaju u začetoj formi, u okviru zajedničkih aktivnosti sa odraslima. Još uvek nisu povezane u složene igrovne radnje, nego su jednokratne. Neke od najčešćih imitaivnih igara su „hranjenje” drugih osoba ili sebe samog, stavljanje lutke na spavanje, „spremanje” jela, ljuljanje lutke, itd. Sve aktivnosti odraslog koje dete posmatra i razume mogu postati predmet ovih igara i zbog njihove uloge u socijalizaciji i opštem razvoju deteta trebalo bi ih što više podsticati stvaranjem prostornih uslova, obezbeđenjem vremena za njih, stavljanjem na raspolaganje deci što više igrovnog materijala, pokazivanjem interesovanja za te igre i aktivnim učestvovanjem u njima.

Motoričke aktivnosti

U uzrastu od 8 do 18 meseci, pokreti deteta postaju raznovrsniji i precizniji. Dete sada počinje da upražnjava sedenje, puzanje, ustajanje i hodanje uz pridržavanje.

Detetu koje već dobro sedi, brzo i spretno puzi, treba omogućiti da se samostalno podiže u stojeći položaj, kao i da hoda uz pridržavanje za razne predmete.

Kod dece koja su počela samostalno da hodaju, hodanje postaje glavni oblik aktivnosti. U početku je hodanje nesigurno usled nedostatka automatizacije i koordinacije, dete izvodi mnogo suvišnih pokreta i još nije u stanju da pomogne sebi pri hodu, gubi ravnotežu i često pada. Da bi dete usavršilo svoju sposobnost hodanja, treba mu omogućiti da gura, vuče i vozi različite predmete i igračke.

Deca na uzrastu od 8 do 18 meseci se veoma rado i penju jer žele da posmatraju sve što se nalazi oko njih, a koriste penjanje i za dohvatanje predmeta i igrački koje im privlače pažnju, a nisu im na dohvat ruke. Takođe, vole i igre provlačenja ispod stola, klupe, prečke kanapa, kao i igre loptom. Raduje ih bacanje veće loptu nadole, manje lopte u dalj, kotrljalje lopte, itd.

Nastojanje dece da razviju sve navedene sposobnosti u ovom uzrastu treba zadovoljiti stvaranjem pogodnih uslova i podsticaja.Trebalo bi da u vreme budnog stanja dete bude van kreveta (u „ogradici”, na podu), a ako vremenske prilike to dozvoljavaju i napolju (u dvorištu, na terasi). Osim adekvatnog prostora treba obezbediti i dovoljan broj predmeta i igrački ali, pre svega, i čest kontakt sa detetom jer to je osnova za podsticanje raznovrsnih pokreta i stvaranje radosnog raspoloženja.

Senzorno-perceptivne aktivnosti

Na uzrastu dece od 8 do 18 meseci, odrasli treba da koriste svakodnevne situacije pri obavljanju nege za bogaćenje dečjeg čulnog doživljaja. U tim situacijama, deci treba omogućiti da dožive, na primer, da je voda kojom se peru ruke topla ili hladna, da sapun miriše, da je peškir mekan, da je košulja crvena, lepa, čarape tople, itd.

U svakodnevnim situacijama hranjenja, obavljanja higijene, igranja, deca treba da praktično upoznaju prostorije u kojima borave i postepeno počnu da se orijentišu u njima. Deci kroz igru i svakodnevne aktivnosti treba omogućiti da dožive različitu širinu, visinu, osvetljenost prostora.

Kada borave napolju, treba im omogućiti da vide i dožive prirodne pojave (kiša pada, sneg pada, vetar duva, sunce sija,…). Deci treba omogućiti da prirodni materijal, kao što su trava, voda, šumski plodovi, kamenčići, lišće, sneg, itd. dožive neposredno manipulišući njime: da ga sakupljaju, presipaju, prenose, bacaju,… Veoma je preporučljivo i da im se omogući neposredni kontakt sa životinjama uz obezbeđivanje odgovarajućih zdravstvenih i zaštitnih mera.

Obavljajući najjednostavnije radnje sa predmetima, dete praktično upoznaje njihova svojstva. Zato treba da postoji veliki izbor igračaka, koje se razlikuju po obliku, veličini, boji, materijalu, zvučnosti, mogućnostima kombinovanja i dr. Poželjno je da igračke budu napravljane od raznih vrsta materijala. Pored tzv. „gotovih” igračaka, trebalo bi detetu davati i „polugotove” igračke ili igrovne materijale, kao što su prazne kutije, kalemovi konca, plastične posudice raznih oblika, itd. Svakako, sve što se daje deci u ruke mora da zadovoljava stroge higijenske i zdravstvene uslove. Odrasli u igri može da pokaže deci šta se sa kojom igračkom može uraditi (zatvoriti, otvoriti, staviti jedna u drugu, proizvoditi zvuk i tako dalje), ali je i dobro da ponekada deca sama otkriju neke od tih mogućnosti.

Za podsticanje razvoja slušne osetljivosti treba obezbediti raznovrstan izbor zvučnih igračaka. U tu svrhu, odrasli treba decu da podstiču i da osluškuju zvuke iz okoline, da slušaju govor i muziku.

Igračke je neophodno menjati ili sklanjati na nekoliko dana kako ne bi došlo do zasićenosti i gubitka interesovanja za njih. Isto tako, treba povremeno menjati raspored nameštaja i dekoracije u prostorijama, jer to podstiče dalji razvoj opažanja kod dece.

Muzičko-ritmičke aktivnosti


Na uzrastu dece od 8 do 18 meseci, i dalje se zvucima zvečki i zvučnih igračaka različitim po boji, visini i jačini, bude dečja interesovanja i razvija pažnja i inicijativa. Preporučljivo je pevanje jednostavnih pesama o životinjama, predmetima i pojavama koje deca poznaju. Te pesmice se mogu iskombinovati sa igrom podsticanjem dece da pljeskaju ili se kreću u ritmu muzike koju slušaju ili da se da jave kao pile, kreću kao mačka, skakuću kao zec i sl. Isto tako, izvođenjem muzičkih motiva na metalofonu ili ksilofonu, obogaćuju se muzički utisci neobičnim bojama zvuka i razvija se interesovanje za manipulisanje palicama – batićima pri sviranju. Deca mogu i sama udarom palice o metalofon proizvesti zvuke, samostalno aktivirati zvučne igračke otvaranjem poklopca muzičke kutije ili se igrati igračkama u obliku muzičkih instrumenata

Intelektualne aktivnosti

Sve istraživačke igre predmetima vrlo su podsticajne aktivnosti za razvoj inteligencije i treba da budu zastupljene u aktivnostima dece na uzrastu od 8 do 18 meseci.

Od intelektualnih aktivnosti u užem smislu, i dalje su za decu interesantne igre skrivanja: skrivanja predmeta iza jednog ili više zaklona, kotrljanje lopte ispod stolice ili kreveca, pa njeno traženje,… Zbog toga što na ovom uzrastu deca već mogu da hodaju i traže sakrivenu osobu, posebno je preporučljivo i igrati se “žmurki” sa decom, ali ne treba očekivati poštovanje svih pravila. Takođe, treba obogatiti igre u kojima se otkrivaju proste uzročno-posledične veze (na primer, pritiskanje ručice muzičke kutije i pojava zvuka, itd.).

Aktivnosti u kojima se koriste oruđa za dosezanje ciljeva postaju raznovrsnije u ovom uzrastu. Posle povlačenja podloge (na primer, pelene) da bi se privukao željeni predmet koji se nalazi na drugom kraju, mogu se stvarati druge raznovrsne problemske situacije sa privlačenjem kanapa, vrpce, kuke,… za koju je privezan za dete privlačan predmet. Kasnije, da bi se dete stavilo pred složenije probleme, odrasli može da stavi na dohvat ruke detetu i više različitih traka, od kojih je samo jedna povezana s ciljem.

Jezičke aktivnosti

Osnova za buduću govornu komunikaciju razvija se putem neverbalnog komuniciranja sa detetom. Uspostavljanje i održavanje neposredne emocionalne komunikacije pomoću neverbalnih sredstava (osmeh, pogled, dodir, mimika, grimase, gestovi, vokalizacija) tokom svih aktivnosti sa detetom neophodan je uslov za pojavu govora u okviru opšte komunikacije.
Osim toga, neophodno je da se reaguje na vokalizaciju deteta:

  • da se usmeravanjem pogleda ka detetu obrati pažnja na dete koje vokalizira,
  • da se „odgovori” detetu govorom ili vokalizacijom,
  • da se imitira ono što dete izgovara,
  • da se podstiče dete da imitira ono što odrasli izgovore i da se podržava svaki uspeh u imitiranju,
  • da se učini napor da se razume šta možda znače različite vokalizacije deteta, s obzirom da azličite kombinacije glasova ili različite intonacije mogu imati različito značenje
  • i da se pokaže detetu da smo ga razumeli.

Pošto se pri kraju ovog perioda pojavljuju izvesne sposobnosti prvih imenovanja, potrebno je povremeno razgovarati sa detetom i tako što će se razgovetno imenovati određeni predmeti ili osobe ili delovi tela, uz jasno pokazivanje na šta se ta reč odnosi. Takođe se pri kraju ovoga perioda može učiti značenje nekih stereotipnih fraza (hajde da spavamo, dobar dan, doviđenja), sve, naravno, u odgovarajućoj situaciji i praćeno svim neverbalnim sredstvima.

Razvoj sposobnosti da shvati događaje i pojave naglo povećava detetovu sposobnost razumevanja govora okoline. Zato je potrebno sve aktivnosti u koje je dete uključeno neprekidno pratiti govorom koji se odnosi na ono što se dešava. Kada je dete zainteresovano za ono što se zbiva oko njega, kada mu je pažnja usredsređena, potrebno je imenovati predmete, osobe, delove detetovog tela, govorom opisivati radnje koje se izvode, davati detetu verbalne naloge da nešto uradi, postavljati pitanja detetu (šta je ovo, hoćeš li to i to itd.), odgovarati na upitne poglede ili gestove deteta.

Celokupni govor odraslog u ovom periodu treba da bude upleten u praktične aktivnosti u kojima dete učestvuje (pri hranjenju, oblačenju, umivanju, u igri). Govorni izrazi odraslog treba da budu povezani sa onim na šta se odnose na takav način da detetu bude jasno šta je imenovano ili opisano. Rečenice treba da budu kratke, jasno izgovorene, više puta ponovljene.

Prve detetove reči koje se javljaju u ovom periodu u glasovnom pogledu su nesavršene. Rrazlikuju se od izgovora tih reči kod odraslih, često su onomatopejske ili sadrže samo početni slog reči. Zato je ponekada teško da se shvati šta dete označava svakom od reči koje koristi, ali je to veoma važno. Osim toga, u sporazumevanju sa detetom treba prihvatiti i te njegove još uvek nesavršeno izgovorene reči kako bi se njihovo značenje učvršćivalo.

Pričanje deci i dramatizacija

Dramatizacija stvara prijatnu emocionalnu atmosferu i uspostavlja blizak odnos odraslog i dece. Osim toga, daje i dobar govorni uzor za artikulaciju i, uopšte, doprinosi razvoju govora.

Za dramatizaciju namenjenu decu na uzrastu od 8 do 18 meseci, mogu se koristiti dečje igračke sa likovima životinja i ljudi ili lutke rukavice (ginjol lutke). Pokreti koje se izvode pri dramatizaciji moraju biti lagani da se deca ne bi uplašila, propraćeni odgovarajućom melodijom na slogove la-la, ni-na, na-na. Veoma je važno i se deci obraća jednostavnim izražajnim govorom čiji glas tako varira da decu može da prenese iz jedne situacije u drugu. Pri izboru igrovnog materijala za dramatizaciju treba voditi i račune da oni ispunjavaju sve standarde: da budu estetski prihvatljive, bezbedne, da kod dece stvaraju radost, a ne strah.

Prezentaciju iznad možete pogledati i na sladeshare.net.

Извори

  • Ivić. I. (2010). Vaspitanje dece ranog uzrasta. Beograd: Zavod za udžbenike.
  • Marković M. i sar. (2014). Beograd: Kreativni centar.
  • Slike preuzete sa https://www.freepik.com/ uz poštovanje autorskog prava
print

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.

twenty − 1 =