Home > Predškolarci > Predškolske ustanove – jaslice i vrtići

Predškolske ustanove – jaslice i vrtići

predškolske ustanove

Funkcije predškolskih ustanova

Jedna od funkcija predškolskih ustanova je društvena pomoć u zbrinjavanju dece za vreme radnog angažovanja njihovih roditelja, a zadovoljavanje te potrebe čini socijalnu (društvenu) funkciju ustanove. S druge strane, zadovoljavanje razvojnih potreba dece, u koje spadaju potrebe za vaspitanjem i obrazovanjem, socijalizacijom, koje se ostvaruju sadržajima vaspitno-obrazovnog rada, predstavlja vaspitno-obrazovnu funkciju predškolskih ustanova. Pored ove dve funkcije, predškolske ustanove ostvaruju i preventivnu zdravstvenu funkciju jer boravak dece u predškolskoj ustanovi nosi i neke faktore rizika koji mogu štetno delovati na njihov psihofizički i socijalni razvoj.

Sve tri navedene funkcije predškolskih ustanova čine suštinu njihove delatnosti, ostvaruju se istovremeno i treba ih posmatrati u jedinstvu, međusobnoj povezanosti i uslovljenosti.

Specifičnost predškolske ustanove je u njenoj nameni, a to je organizacija zajedničkog života predškolske dece. Osnovna vrednost predškolske ustanove je to što omogućava detetu aktivno učešće u vaspitnoj grupi kao zajednici dece sličnog uzrasta, u uslovima koji su prilagođeni njemu, njegovim mogućnostima, interesovanjima i razvojnim potrebama.

Predškolske ustanove se javljaju kao dopuna porodičnog predškolskog vaspitanja, i to delovanje ujedinjeno sa porodičnim, predstavlja društveno vaspitanje dece predškolskog uzrasta. Iako je porodica, kao osnovna ćelija društva, ostala najvažniji činilac primarne socijalizacije deteta, promene u savremenom društvu uslovile su potrebu da joj se pomogne u ostvarivanju ove značajne uloge. To naročito dolazi do izražaja kada dete ispolji potrebu za društvom vršnjaka. Takođe, kada porodica nije u stanju da obezbedi sve neophodne podsticaje, za razvoj saznajnih sposobnosti i za mentalni razvoj.

Boravak u predškolskoj ustanovi omogućuje detetu da dođe u dodir, komunicira, sarađuje sa odraslima i vršnjacima sa kojima nije u srodstvu i da postane član jedne društvene ustanove u kojoj za sve postoje isti uslovi, način i pravila življenja i ponašanja. Predškolska ustanova omogućava detetu da doživi bogato i pozitivno iskustvo o saradnji sa drugim ljudima, o igri, radu i učenju i o samom sebi kao društvenom biću. Tako shvaćena predškolska ustanova je određena kao prva vanporodična socijalna sredina u koju se uključuje dete, koja mu pruža povoljne uslove za razvoj i učenje.

Predškolska ustanova treba da bude mesto gde će se dete osećati sigurno, i prihvaćeno, da bi moglo bezbedno i samostalno da istražuje svet oko sebe, da stiče pozitivna iskustva koja će uticati na proces socijalizacije kod deteta.

Predškolska ustanova se ne treba posmatrati kao mesto koje je potpuno odvojeno od porodice i porodičnog života, gde deca borave određeni vremenski period u toku dana radi vaspitanja i obrazovanja. Vaspitno – obrazovni proces ne treba da bude vezan za ustanovu niti ograničen zadacima i sadržajima koje predviđa propisani program. Za dečiji razvoj i učenje polazna tačka treba da bude život u porodici i iskustva stečena u neposrednoj okolini (životna iskustva).

Predškolske ustanove i delatnosti

Osnovne delatnosti predškolske ustanove su vaspitno-obrazovni rad i preventivno-zdravstvena zaštita. Ove dve delatnosti čine osnovnu funkciju predškolske ustanove, ostvaruju se istovremeno i treba ih posmatrati u jedinstvu, međusobnoj povezanosti i uslovljenosti.

Dodatne delatnosti predškolske ustanove su ishrana, dnevni odmor i spavanje, korektivni rad sa decom sa teškoćama u razvoju, kao i socijalna zaštita određenih kategorija dece.

Navedene delatnosti predškolska ustanova ostvaruje samostalno i u saradnji sa ostalim ustanovama koje na posredni ili neposredni način brinu o vaspitanju i obrazovanju dece.

Vaspitanjem i obrazovanjem se obezbeđuje harmoničan fizički, intelektualni i socijalno–emocionalni razvoj, neguje se komunikacija i stvaralaštvo, deca se uvode u kulturu i pripremaju za uspešno uključivanje u društvenu zajednicu i školu.

Negom se održava lična higijena deteta i zadovoljavaju se potrebe dece za snom, ishranom i boravkom na vazduhu a interakcija u procesu nege doprinosi socijalizaciji i opštem razvoju deteta.

Preventivnom zdravstvenom zaštitom se medicinskim metodama čuva zdravlje dece i sprečava javljanje bolesti.

Ishranom dece u skladu sa dijetetskim načelima i specifičnim potrebama dece ranog uzrasta, obezbeđuje se dovoljno kvalitetne hrane, neophodne za pravilan razvoj

Dnevnim odmorom i spavanjem, neguje se zdrav način života dece i podstiče pravilan psihofizički razvoj

Korektivnim radom sa decom koja imaju smetnje u razvoju, obezbeđuje se otkrivanje, pomoć i rehabilitacija poremećaja i zastoja u razvoju uz saradnju stručnjaka.

Socijalnom zaštitom dece obezbeđuje se ublažavanje nepovoljnih uticaja na razvoj raznih vrsta ugroženosti i uskraćenosti (ekonomske, nedostatak roditeljske brige i staranja…).

Modeli predškolskih ustanova

Modeli predškolskog vaspitanja su osnovni, celoviti programi, programi za specijalno predškolsko vaspitanje i obrazovanje, dodatni programi i usluge porodici.

Osnovni – celoviti programi su:

  • dečji vrtić (poludnevni ili celodnevni boravak)
  • alternativne ustanove sa celovitim programom

Programi za specijalno predškolsko vaspitanje i obrazovanje su:

  • posebne vaspitne grupe za pojedine kategorije dece sa smetnjama u razvoju
  • posebne ustanove za smeštaj dece lišene roditeljskog staranja
  • programi koji se ostvaruju u porodici za decu sa ograničenim mogućnostima kretanja (deca sa invaliditetom)
  • programi za decu smeštenu na bolničko lečenje

Vaspitno-obrazovni rad sa decom koja duže vreme provode na bolničkom lečenju, ostvaruju se u zavisnosti od uslova i zdravstvenog stanja deteta. Ovakav rad sa decom pokazao je pozitivan uticaj na sve negativne efekte boravka dece u bolnici, odvojenost od porodice… Jedan od poznatijih projekata ovog tipa je projekat „Doktori klovnovi“ koji se realizuje u nekim dečijim bolnicama u Beogradu.

Dodatni programi su usmereni na neku oblast vaspitno-obrazovnog rada i tu spadaju:

  • igraonice
  • likovne radionice
  • muzičke/dramske radionice
  • programi za učenje stranih jezika
  • putujući dečji vrtići koji se organizuje u posebno organizovano i uređenom autobusu za decu uzrasta od 5,6 godina iz različitih seoskih ili ruralnih sredina da bi se umanjile socijalno kulturne razlike)

U usluge porodici spadaju:

  • bebi-servisi za pomoć oko dece u porodici
  • psihološka-pedagoška savetovališta

U predškolskim ustanovama vaspitanje se odvija timski. Najveći deo vremena sa decom do 3 godine provodi medicinska sestra vaspitač – dečije jasle; a posle 3 godine vaspitači u vrtiću.

Predškolske ustanove – jaslice

Prvu kariku u vaspitanju i obrazovanju čine dečije jaslice, gde se smeštaju deca od 12 do 36 meseci, tj. od 1 do 3 godine. Ukoliko postoji tehnička i kadrovska mogućnost ustanove, u jaslice se mogu smestiti i deca od 6 meseci.

U najranijem uzrastu, najvažniji aspekt u razvoju dece jesu nega, ishrana i vaspitanje. Sa decom u jaslicama, vaspitač radi na razvijanju zdravstveno-higijenskih, kulturnih i radnih navika, samostalnosti, kao i navikavanje na druženje. Rad sa decom odvija se putem aktivnosti i igara za rani razvoj, sa sadržajima koji podstiču negu, razvoj čulne aktivnosti i opažanja, socijalno-emocionalne odnose, igru, motoričke aktivnosti, likovne aktivnosti i igre dramatizacija. Da bi se sve ovo postiglo sa decom ranog uzrasta, potrebni su obučeni stručnjaci (medicinske sestre vaspitači, stručni saradnici) ali i puno ljubavi i pažnje.

Dečiji vrtići

Dečiji vrtić je predškolska ustanova za vaspitanje i obrazovanje dece od 3 do 6 godine.

Osim vaspitno-obrazovnog rada, u dečjim vrtićima brine se i o ishrani i o njihovoj preventivnoj zdravstvenoj zaštiti. O zdravlju dece brinu medicinske sestre i lekari iz doma zdravlja. U toku godine, organizuju se sistematski pregledi za decu u vrtiću. Decu pregledaju lekari – pedijatri, fizijatri, stomatolozi, kao i logoped. Roditeljima dece kojima su potrebni dodatni pregledi predlažu se najbliže zdravstvene ustanove.

Po pitanju ishrane dece u vrtiću, o jelovniku brine dijetetičar, tj. nutricionista i svakodnevni jelovnik je u skladu sa predloženim normativima za decu od 3 do 6 godina. Deca imaju 4 obroka (doručak, voćnu užinu, ručak i užinu). O higijeni u dečijim vrtićima brinu spremačice i higijeničarke.

Vaspitači su zaduženi za vaspitno – obrazovni razvoj. Plan i program vaspitno – obrazovnog rada donosi Vaspitno – obrazovno veće koje čine: stručni saradnici (pedagozi, psiholozi), vaspitači, medicinske sestre.

Rad sa decom uzrasta od 3 godine do polaska u školu odvija se prema Modelu A (otvoren sistem) i Modelu B, u zavisnosti od ličnog opredeljenja vaspitača i timova vaspitača na nivou objekta. Za rad sa decom, vaspitači uglavnom mogu da odaberu jedan od dva ponuđena modela (ukoliko to nije drugačije uređeno u samoj predškolskoj ustanovi). Razlika među modelima je u tome što se Model A temelji na otvorenom sistemu vaspitanja i akcionom razvijanju programa zavisno od interesovanja dece, a Model B ima karakteristike kognitivno-razvojnog programa i razrađene vaspitno-obrazovne ciljeve, zadatke vaspitača i tipove aktivnosti, od kojih vaspitač bira one koji će zadovoljiti potrebe i interesovanja dece i biti u skladu sa njihovim mogućnostima.

Za kraj

Deca koja borave u dečjem vrtiću, ne samo da borave u krugu svojih vršnjaka, igraju se i kontaktiraju s njima, što je vrlo važno za socijalnu adaptaciju deteta, već se ujedno intenzivnije intelektualno razvijaju i brže postižu zrelost za školu. To je posebno značajno u slučajevima kada roditelji nemaju vremena ili mogućnosti da sami posvete više pažnje razvoju svoje dece. Zato su jaslice i dečji vrtići potrebne vaspitno-obrazovne institucije društva.

print

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.

thirteen + 9 =